PČELINJI OTROV

Pčela bode i liječi

Pčelinji otrov je gorka, bezbojna tekućina. Sastoji se od mješavine proteina koji izazivaju lokalnu upalu na mjestu uboda pčele a također djeluju anikoagulantno. Jednim ubodom u kožu čovjeka pčela unese oko 0,1 mg svojeg otrova. Ljudima ubod pčele zadaje razmjerno jaku bol. Zbog raznovrsnog sastava otrov ima raznoliko djelovanje na više organa. I po svom učinku je vrlo sličan zmijskom otrovu, no količina otrova pri pčelinjem ubodu je mnogo manja. Općenito se smatra da je 300 do 400 uboda smrtonosna doza za ljude. No reakcija i na jedan ubod kod vrlo osjetljivih ljudi može izazvati anafilaktički šok koji ako se ne spriječi davanjem adrenalina (hormona kojeg ljudsko tijelo luči pri velikom uzbuđenju, strahu, stresu i sl.) može biti koban. Smrt nastaje uslijed bronhijalnog grča, vjerojatno kao posljedica paralize dišnog centra u mozgu.

med-zdravljeU pučkoj medicini se primjenjuje kao protureumatik, a novija istraživanja primjene pčelinjeg otrova u liječenju pokazuju da pčelinji otrov utječe na umanjivanje boli, sniženje krvnog tlaka, smanjenje kolesterola u krvi, povećanje radne sposobnosti. On, također, zaštićuje organizam od zaraznih bolesti, koristi se kao i ljekovito sredstvo za liječenje upale zglobova, raznih neuralgija i akutnih upala krvnih žila. Posebno su opisana liječenja ubodima pčela. Pčelinji otrov i primjena pčelinjeg uboda je prihvaćeni dio osnovne medicine. Također, mnogi mali peptidi pčelinjeg otrova zbog vezanja na specifične stanične receptore ili proteinske kanale stanične opne, našli su vrlo važnu primjenu u fiziološkim istraživanjima funkcija staničnih opni. Orijentalna medicina razvila je metodu liječenja upalnih bolesti i kroničnih bolnih stanja ubodima pčela u akupunkturne točke (apipunktura). Nakon što je razvijen postupak dobivanja pčelinjeg otrova, ova terapija raširila se svijetom. Terapijski postupak se provodi potkožnim ubrizgavanjem otrova injekcijom u oboljela mjesta ili u akupunkturne točke. Istraživanja su pokazala da apipunktura može biti učinkovita alternativna metoda liječenja pacijenata s bolnim oštećenjima živčanih završetaka (neuropatija) posebno kod onih koji slabo reagiraju na analgetike.

U liječenju se danas primjenjuju razni apitoksinski preparati u obliku injekcija za potkožnu i intravensku primjenu ili se na bazi otrova izrađuju masti i kreme. Također se efikasnom pokazala metoda uvođenja otrova kroz kožu postupkom elektroforeze i ultrazvuka. Izvrsni rezultati liječenja pčelinjim otrovom pokazali su se kod astme, koprivnjače (urtikarije), upale živaca (neuritis, lumboishialgija, išijas)) i jakih bolova u predjelu živaca (neuralgija živca trigeminusa), upale slušnog živca, osteohondroze, neuralgije križa, Behterevljeve bolesti, reumatskih bolesti, reumatoidnog artritisa, reumatskog poliartritisa, artroze (kralježnice i koljena), upale arterijskog zida (endarteritis), kod postoperativnih ožiljaka, upale jajnika, jajovoda i nekih dijelova maternice, psorijaze, multipleskleroze i imuno terapije.

Danas se sve više istražuje protutumorski učinak pčelinjeg otrova. Protutumorski učinak se prepisuje melitinu, bazičnom polipeptidu koji čini 50-70 % suhe tvari pčelinjeg otrova. Zaustavljanje njihova rasta temelji se na inhibiciji kalmodulina, proteina koji veže kalcij i ima važnu ulogu u staničnoj proliferaciji. Melitin je pokazao najsnažniju citotoksičnu aktivnost na leukemiske stance miša i ljudi u odnosu na druge strukturno slične sastavnice koje inhibiraju aktivnost kalmodulina. Opažanja doc. Oršolić i njenog tima pokazuju da protutumorski i protumetastatski učinak pčelinjeg otrova ovisi o načinu davanja pčelinjeg otrova i da jedan od mehanizama zasigurno jest izravni doticaj tumorskih stanica sa sastavnicama pčelinjeg otrova koji uzrokuje promjene u strukturi i funkciji receptora na opni tumorskih stanica kao i cijeloj tumorskoj stanici, te induciraju smrt stanice apoptozom i/ili nekrozom.

 

Dosadašnja saznanja o pčelinjem otrovu daju naslutiti da se radi o izuzetno vrijednom proizvodu pčelinje košnice o kojem će zasigurno biti još puno govora. 

 

Čuvanje: ako se smrznut osušeni otrov zaštiti od utjecaja svjetla i vlage može se čuvat do 5 godina.

Utvrđeno je da sadrži 88% vode, stoga samo 0,1mg suhog otrova može biti izoliran iz svake radilice te potrebno 10 000 žalaca za proizvodnju 1g suhog otrova.